Uticaj video igara

Često se po medijima mogu čuti razna mišljenja vezana za uticaj video igara na decu. Nažalost većina članaka se odnosi na negativan uticaj video igara.
Evolucijom video igara i njihovih konzumenata u poslednje vreme, možemo očekivati promenu dosadašnjeg negativnog poimanja uticaja video igara.
Dva svakako najveća problema koje video igre sadrže su nasilje i zavisnost od igranja. Ako pogledamo na trendove u gejming industriji kroz popularnost dolazimo do zaključka da je nasilje u video igrama manje zastupljeno nego u ostalim vidovima masovne, opšte prihvaćene zabave.
Pozitivnom stavu prema video igrama doprinosi i sve več i broj naučnih radova koji se bave pozitivnim uticajem video igara.

Donošenje bržih i ispravnijih odluka

Profesor kognitivne nauke Daphne Bavelier je sa svojim saradnicima sa univerziteta Rochester 24. Avgusta 2010. objavio studiju koja je pokazala da igranje akcionih igara povećava igračima mogućnost donošenja bržih i ispravnih odluka.
U svom istraživanju ovi naučnici su došli do neočekivaih rezultata kod igrača koji su bolje razumeli dešavanja oko sebe. Igrači akcionih igara nisu bili bolji samo u igranju već su se kod razvijenije veštine koje su im služile u svakodnevnom životu. Neke od prvih i vidljivih naznaka različitosti ovih ljudi bile su bolje snalaženje u prostoru, mogućnost tačnijeg praćenja pojedinaca koji se nalaze u masi, kao i brže čitanje tekstova sa sitijim slovima. Kao jedna on najvećih prednosti ovih ljudi bila je povećana mogućnost rada više operacija u isto vreme.
U naučnom časopisu, Current Biology Daphne Bavelier, Alexandre Pouget, i C. Shawn Green su iskazali da se igranje akcionih video igara može smatrati treningom ubrzanja reakcija u svakodnevnom životu.
Istraživanje je obuhvatalo desetine igrača video igara od 18-25 godina koji su bili podeljeni u dve grupe. Prva je igrala igre Call of Duty 2 i Unreal Tournament dok je druga grupa igrala stratešku sporu igru Sims 2
Nakon igranja koje je trajalo 50 sati i bilo podeljeno na nekoliko nedelja, pred igrače su postavljeni zadaci gde su nakon kratkog uvoda igrači morali da daju brze i tačne odgovore. Igrači akcionih igara na kraju testa davali su i do 25% brže odgovore bez žrtvovanja tačnosti.

Kreativnost kod dece

Profesorka Michigan State Univerziteta, psiholog  Linda Jackson je sa svojim saradnicima radila naučno istraživanje koje je obuhvatilo preko 500 dece uzrasta 12 godina.
Istraživanje je koje je ova profesorka sprovodila pokazalo je da je kreativnost kod dece koje igraju video igre povećano u odnosu na drugu decu. Ovo istraživanje je bilo prvo koje je ukazalo na uticaj tehnologije prema kreativnosti. Takodje istraživanje je pokazalo da je upotreba mobilnih telefona, Interneta i računara u druge svrhe osim igranja delovalo negativno na dečiju kreativnost.
Itraživanje koje je obavila Linda Jackso je obavljano uz pomoč Torrance Test-a. Torrance Test je naučno prihvaćen test u kome je potrebno nacrtati kreativni crtež koristeći zakrivljene linije, imenovati crtež i kasnije napisati priču na temu crteža.
Istraživanje je objavljeno 2011 godine u naučnom časopisu Computers in Human Behavior.

Povećana agresivnost kod dece?

Da li igranje igara kao što su HALO, Mortal Kombat ili Grand Theft Auto kod dece gde je prisutan simptom depresije služi kao okidač u povećanju depresije ili povečane agresivnosti?
Prema profesoru Christopher Ferguson sa Stetson univerziteta i nezavisnom istražitelju Cheryl Olson koji su objavili studiju u naučnom časopisu Springer’s Journal of Youth and Adolescence odgovor je NE.
Prema ovom istraživanju, deca koja imaju simptom nedostatka pažnje su nakom igranja igara dobijali  smirujući efekat koji im je pomogao da smanje agresivnost.
Ferguson i Olson su istraživanje obavili na 377 dece prosečne starosto od 13 godina različitih etničkih grupa. Ovaj projekat je bio deo velikog projekta koji je napravila vlada Amerike koji je bio zadužen da ispita uticaj nasilja u video igrama na omladinu.
Zaključak koji je donela ova studija je da nije pronadjena veza u povečanju delikventnog ponašanja kod dece testiranog uzrasta koja poseduju simptome depresije i nedostatka pažnje.

Miloš Karaklajić